Kol 30 2010

Aeromiting u Lučkom

Objavljeno u: Aeromiting, Izdvojeno

Vjerojatno ste ovih dana puno čitali i gledali o sto godina letenja na ovim prostorima ,a kruna svih tih događanja bio je veliki aeromiting održan u nedjelju 29.8. na Lučkom.Iako je bilo zamišljeno da će se aeromiting održati u subotu 28.8. ,zbog loših meteo uvjeta aktiviran je rezervni termin.Vrijeme u nedjelju bilo je idealno za letenje,skoro bez vjetra i ne previsoke temperatura zraka .Već od jutra rijeka ljudi sljevala se put Lučkog.Organizacija za 5+.Sve je teklo kao po špagi, te se kroz vrlo kratko vrijeme prostor aerodroma napunio sa cca 30.000 ljudi željnih gledanja ostvarenja prapovijesne težnje čovjeka da ovlada zrakom.Bilo je tu i mnoštvo popratnih sadržaja od štandova trgovaca avionima i opremom,avio prevoznika,pilotskih škola,majica,suvenira,časopisa,itd. Naravno da nije manjkalo ni ugostiteljske ponude,a bio je tu i štand našeg Đure Gavrilovića sa pečenim volom za kojeg se red od jutarnjih pa do kasnih poslijepodnevnih sati nije smanjivao sa cca 100 metara.No nas zrakoplovce naravno puno je više  zanimao letački program,nego popratni sadržaji pa krenimo redom.Program su otpočeli modelari a tu je najjači bio naš poznanik iz Velike Gorice “mali” Ante koji je u međuvremenu dosta narastao kako u fizičkom tako i u smislu modela koji se mogu mjeriti sa svjetskom klasom.Nakon njih helikopter HRZ-a Mi 171 digao je vojne padobrance koji su iskočili iznad Lučkog i precizno doskočili na cilj.Zatim je nebo ispunila trojka legendarnih Cesni iz AK Zagreb koje su letjele formaciju i pokazale svoje mogućnosti.Ovdje treba napomenuti da je za sve vrijeme nastupa letjelica tekao komentar preko vrlo vrlo snažnog razglasa,a komentatori su bili Trpimir Vicković Vicko i legendarni Đigibau član našeg aerokluba Ivan Jaklenec koji je nadmašio samog sebe u komentarima i publiku često ostavljao bez daha. Samo na kratko naš Đigibau sjeo je u kabinu amfibije i pokazao kako samograditelji mogu napraviti čudo voljom i upornim radom.Naravno naši članovi zapitat će se zašto Ivan nije nastupio sa svojim biserom Long EZ-om koji na svim aeromitinzima mami uzdahe svojom elegancijom i brzinom ,a nadasve čudnim izgledom,no odgovor je da se čekaju neki dijelovi kako bi bili otklonjeni manji tehnički problemi.Tako je Long EZ pozirao u izložbenom djelu zajedno sa Stardusterom našeg Davora Ištvanića.Ako je netko pokazao veličinu svoje dobre duše na ovom aeromitingu onda je to naš,sa ponosom kažem NAŠ Davor Ištvanić koji je neumorno stavljao u svoj avion znatiželjnu dječicu koja su u 50 metarskom redu čekala na to da prvi puta sjednu u avion i da se uslikaju u njemu na ponos svojih roditelja.Vjerujem da će za dvadesetak godina neko od te djece postati zrakoplovac i sjetiti se visokog stričeka koji ih je inficirao omogućivši im prvi susret sa pilotskim sjedištem,palicom ,kabinom..No vratimo se programu.Nakon Cesni nastupio je dedek AN 2 pokazavši začuđujuće mogučnosti za svoje godine.Zatim je u svoju utrobu progutao padobrance te ih “ispjunuo” na njihovo i vlastito zadovoljstvo na 1000 metara visine.Nakon padobranaca krenule su jedrilice u šlepu i nakon postignute visine otkvačile i pokazale svu eleganciju leta bez motora.Jedna od njih bila je i metalni Meteor 57 jedina jedrilica tog tipa u svjetu koja još uvijek leti. Policijski Bell doletio je na pistu i sa visine od 30 i kusur metara spustili su se pripadnici policije za specijalna djelovanja. Cijela akcija trajala je nekoliko sekundi. Bell je još u nekoliko navrata bacao policijske padobrance koji su pokazali zavidnu vještinu i brzinu.Moram napomenuti da nisam u skoro vrijeme vidio medijski popračeniji događaj od ovog aeromitinga,a fokus njihovog zanimanja bila je replika Penkalinog zrakoplova.Svi posjetitelji sa uzbuđenjem su očekivali da ta naizgled vrlo krhka i nježna letjelica krene put neba,no samo nas nekolicina znala je da su majstori birokracije u Hrvata dali crveno svijetlo i da od leta neće biti ništa.Pilot Ante Gabela nekoliko je puta taksirao pistom,prikupio dovoljno brzine i trebalo je samo milimetarski pomaknuti palicu na sebe da ponovi Penkalin poduhvat od prije sto godina.Dakle nije trebao letjeti nego poskočiti pedesetak metara na visini od 50 centimetara i ova zrakoplovna manifestacija ušla bi u anale povijesti.Ovako ostaje gorak okus u ustima nas zrakoplovaca.Moram napomenuti da su na ovoj replici radili ljudi koji su vrh aeronautike u svjetskim razmjerima ,a njihov trud i njihovo remekdijelo obezvrjedili su birokrate upitne stručnosti koji da bi zaštitili svoje neznanje ponavljaju poput pokvarenog telefona riječi NE,NE MOŽE….Ne neću govoriti više o ovim minornim likovima jer ne zaslužuju prostor na našim stranicama. Krenimo dalje sa pregledom događanja.Zrak su zaparale akrobatske mašine, a prva je bila Zlin,zatim Giles Tome Poljanca,Galeb G2,Extra Zoltana Veresa i Suhoj Branimira Ambrekovića.Oni su odradili natjecanje u zadanim figurama i moram priznati pokazali vrlo ujednačenu vještinu izvođenja akrobatskih figura.Naravno da je svima nama ponestajalo daha promatrajući akrobacije, a mogu misliti kako je bilo posjetiteljima.Nakon akrobatskog programa na nebu se pojavio Gripen mađarskih zračnih snaga i odradio fascinantan i nadasve bučan program uvjeravanja da je jedan od najboljih,ako ne i najbolji he he borbeni avion današnjice. Poslje borbenog Gripena program su odradili i helici i to Vujs sa Eurocopterom našeg Đure Gavrilovića i Duma u Robinsonu Damira Mujkića.Program je pokazao izrazitu eleganciju i vještinu kojom oba pilota vladaju ovim zahtjevnim letjelicama.Nakon helikoptera u zraku su se pojavili Pilatusi HRZ-a i ostavili sve nas u ponosu što imamo takve pilote koji su vjerujem u svjetskom vrhu akrobatskog grupnog letenja.Izvodili su program koji se razlikuje od viđenog na prošlim mitinzima što nam govori da se radi o stalnom napretku i usavršavanju.Dečki kapa dolje.Naročito nas je dojmio manevar kada trojka vertikalno penje jedan uz drugoga do momenta kada avioni doslovno stanu u zraku.Dakle dolazi do sloma uzgona i svi zrakoplovci znaju da je u tim momentima vrlo teško kontrolirati letjelicu i postoji mogučnost da ona krene na krilo.Ali kod naših “Krila Oluje” avioni naprave sinhronizirani poklon prema naprijed i krenu u nabrijavanje brzine.ALI KAO JEDAN.Stvarno fascinantno.Bravo!  Poslje “Krila oluje” nastup su imali oldtimeri i to Aero 3 i Po 2.Primjetio sam dosta starijih pilota kako sa sjetom gledaju te avione na kojima su prije mnogo mnogo godina napravili svoje prve letačke korake.Prava je šteta što ovih letjelica nije sačuvano puno više jer pamtim vremena kad su baš takve avione pretvarali u sekundarne sirovine ili ih postavili kao izložbene makete kraj škola gdje bi ih klinci u kratkom roku devastirali do neprepoznativosti.Šteta! A nakon staraca opet su nastup imali akrobatski letaći i to u slobodnom progamu. Svi su pokazali nevjerojatno umiječe vladanja avionima,no ipak bih ovdje posebno izdvojio mađarskog asa Zoltana Veresa koji je po mojem skromnom mišljenju,a i po mišljenju našeg člana i profesionalnog pilota MUP-a Damira Horvata,pokazao vrhunac akro letenja u svijetskim razmjerima.Neviđene figure,milimetarska točnost,leđni let na manje od metra iznad piste pri brzinama od djestotinjak kilometara na sat i sve to začinjeno ogromnim količinama dima.Stajali smo uz avione kada se Veres pojavio niodkud i proletio u vrlo vrlo čudnom položaju na metar od naših noseva kao što pokazuje slika.Zatim je krenuo na sljetanje da bi u momentu dodira propeo avion na nekoliko metara visine i tako propet u full turaži preletio cijelu pistu.Ludo i nevjerojatno.Po sljetanju Zoltan je taksirao uz nas i dobio od nas duboki naklon do zemlje i pljesak ovacije.Zastao je i uzvratio nam naklon,te pokazao da je samo prvi među jednakim,da je njegova vještina samo rezultat rada ,rada i naravno beskrajnog talenta.Nisam imao mira nego sam progooglao ime Zoltan Veres i naravno pogledao njegov službeni site.Radi se o profesinalcu koji leti od metle do Boinga sa 10000 sati naleta.Letenje mu je profesija ,hoby,strast i opsesija.

Po završetku akro programa nastupili su dečki iz našeg AK Ivanić sa svojim ultraligtima i pokazali let u formaciji,te mogučnosti takvog tipa letjelica.Bili su tu Davor Ištvanić ,otac i sin Lacković i Tom Presečan koji je s Virusom napravio još nekoliko ekstra manevara koje je publika nagradila velikim pljeskom. Za kraj ovog aeromitinga stigao je Mig 21 sa Plesa i pokazao standardan letački program začinjen grmljavinom forsaža i oštrih manevara.I da ovo izvješće privedem kraju.Ocjena mitinga je za pet + u svakom smislu.I letačkom i organizacijskom.A spodobe koje nisu dale da Penkalin leptirić odljepi sa piste zaboravit ću i neću ih bodovati ni ocjenivati jer ne bih mogao naći takve loše ocijene i loše riječi koje zaslužuju.

Jedan Odgovor na “Aeromiting u Lučkom”

  1. …sve u svemu…velika fešta zrakoplovstva koja će bit zapamćena po zabrani leta za “Penkalu”…!!!…otužno… čestitke Čvoksu na opisu događaja…za 14 dana je Šašina Greda,