srp 17 2010
Ivaničani u povijesti zrakoplovstva
Da stanovnici Ivanić Grada nisu pasivno promatrali razvoj zrakoplovstva dokumentira nam Duško Špalj i to sa dvije povijesne fotografije snimljene daleke 1930 godine.Njegov otac Ivan Špalj također se zaljubio u zrakoplovstvo na prvi pogled.Vježbao je gimnastiku u Hrvatskom sokolu 1929. godine u Ivanić Gradu i tamo biva regrutiran u zrakoplovstvo kao aviomehaničar letač.Naime on je završio zanat za strojovođu i uz to stekao kvalifikaciju za strojobravara.Dakle uz dobru fizičku spremu,ljubav prema zrakoplovstvu i zanat tehničke struke bila su mu otvorena vrata za ulazak u svijet i tada napredne tehnologije kakvu zrakoplovstvo podrazumijeva.Kako se avijacija Kraljevine Jugoslavije oslanjala na zrakoplove francuske i vlastite proizvodnje tako je i naš Ivan snimljen 6.5.1930. godine na aerodromu Borongaj sa skupinom mehaničara gdje su rastavljali srušeni Breguet 19B.Upravo na takvom avionu on je najčešće letio kao mehaničar letač.Također se često znao sjetiti situacije kada mu je zračna struja napola izvukla padobran koji je umalo završio na repnim kormilima gdje bi njegovo zapetljavanje moglo izazvati fatalne posljedice.Ivan Špalj želio je nasataviti svoje školovanje u zrakoplovstvu i naravno postati pilot ali zbog tkozna zbog kojih okolnosti takvo školovanje nije mu odobreno.Ovo je samo jedna od crtica kojom se naš aeroklub pridružuje proslavi 100. godina zrakoplovstva u Hrvatskoj.Nastavak slijedi uskoro.
Loading ...
U Ivanić Gradu davnih 80-tih Drago Mužek je sa svojim motornim zmajem kojeg je izradio sam po nacrtima,pokušavao poletjeti.Time svojim pokušajiima bio je među prvim ljudima u bivšoj državi koji su se bavili izradom ultralakih letjelica od kojih se “pravim” zrakoplovcima dizala kosa na glavi,da bi kasnije taj vid letenja postao najrašireniji i najmasovniji u svijetu.Mužek je koristio motor od Citroenovog Ami 8,ali s tim motorom nije bio zadovoljan jer mu je falilo još malo malo snage da savlada sve otpore i gravitaciju.Zatim je nabavio Trabanta s kojim je također bio na granici letenja i tek kad je na njega ugradio rezonantni ispuh imao je snage za poljetanje.Sve nakon toga je povijest.
1Tesko je govoriti o zrakoplovstvu u Ivanicu a ne govoriti o Rudi Peresinu.
2Ruda je uspio napraviti karijeru pilota ratnog aviona. Mnogima od nas to je bio san a I ostao san.
Peresini su doselili na Prkos negdje pocetkom 70tih vjerujem za boljim zivotom. Znam da mu je majka cesto pomagala mojoj majci kod vecih poslova u polju. Tako sam nekako I saznao da su Rudu primili u skolu za pilota. Mislim da je zajedno s Rudom otisao jos jedan mladic, Vukovic , isto iz Prkosa. Rudu se zapravo moglo vidjeti samo ponekad za vrijeme ferja. Tek 80tih sam se nasao nekoliko puta u drustvu s Rudom u Cagincu. Bio je s bratom ili sestrom koji su oboje radili u KUD “Sloga” Caginec-Prkos.
Ruda je bio sutljiv covjek. A I nas je bilo neugodno pitati ga bilo sto vezano za njegov posao. Tako da su se ta druzenja svodila na opcu zabavu gdje bi netko uvijeg zabavljao cijelo drustvo. Znali smo da je Ruda na Bihackom vojnom aerodromu zato je I bio cesce doma I to je uglavnom sve sto smo znali po pitanju njegovog posla.
Slijedece sto je mnoge a I mene impresioniralo ovdje na drugom kraju svijeta 90tih, je Rudin prelet u Austriju. To je diglo moral hrvata u svijetu I usutkalo je kriticare svega I svacega medju hrvatima. U vojsci Jugoslavije nasli su se I hrvati koji su htjeli I bili sposobni braniti hrvatsku.
Zato bi Rudin MIG21 koji trune u austrijskom muzeju trebao doci doma na bilo koji nacin. Mozda bi ga bas iseljena hrvatska mogla dovuc doma lakse nego birokracija. Austrijancima bi se mogao u zamjenu ponuditi MIG 21 koji s dostavom ne bi trebao kostati vise od US$70.000. na trzistu americkih preprodavaca vojnog arsenala istocnog bloka.
Bila mi je privilegija poznavati Rudu Peresina.